ŠAPICE

"Šapice" su zanimljiva i poučna priča koja je prvotno nastala kao kazališna predstava za djecu, a tek je nedavno izdana istoimena slikovnica u nakladi Mozaik knjige.

Priča autora Slavka Sobina, našeg poznatog kazališnog, televizijskog i filmskog glumca, koja se proteže na 56 stranica, skladno je upotpunjena simpatičnim ilustracijama Patricia Aguera.

Iako teksta ima mnogo, trogodišnji Jura je na moje iznenađenje pokazao veliki interes za ovu knjigu te je pozorno pratio cijelu priču. Pritom su nam jedine pauze bile komentiranje ilustracija ili dodatno pojašnjavanje radnje, nakon čega je uvijek iznova tražio da čitamo još i još sve dok nismo stigli do samoga kraja!

Ako jedan trogodišnjak, koji najčešće čita priče u stihovima na dvadesetak stranica popraćene velikim i detaljnim ilustracijama, s tolikom motivacijom prati puno opsežniju priču namijenjenu djeci predškolske i školske dobi, a istovremeno je priča zanimljiva i mami, može se zaključiti da se radi o izvanrednom tekstu koji čitatelja, neovisno o dobi, drži u neizvjesnosti do samoga kraja.

Iako je priča opsežnija i dulja od priča koje inače čitamo (s obzirom na Jurinu dob) pisana je vrlo jednostavnim jezikom. Usprkos toj jednostavnosti, tekst nam zapravo prenosi duboke poruke koje potiču na razmišljanje i razgovor.
Da, priča je ovo o prijateljstvu, iskrenosti, različitosti i prihvaćanju drugih. Ali ne samo o tome. Autor je u ovoj knjizi otvorio toliko važnih "pod tema" o kojima bi se s djecom trebalo razgovarati (npr. bacanje petardi, nepotrebno bacanje hrane...), napisao je toliko lijepih rečenica koje bi se u nedogled mogle citirati. Apsolutno me oduševio napisanim tekstom i radnjom u kojoj je i odraslima teško dokučiti kakav će biti kraj ove priče.

Uglađena pudlica i ulični pas mješanac glavni su likovi ove priče. Mjesto radnje je ulica na kojoj se susreću i upoznaju. Dva potpuno različita psa, različitog porijekla, načina života i svjetonazora kroz početne konflikte i brojne dijaloge polako se upoznaju, pomažu jedan drugom i postaju prijatelji.

Dijalozi su dinamično prikazani korištenjem različitog fonta, boje i veličine slova, što ih razlikuje od ostatka teksta. Povremeno se čak koriste i oblačići za tekst kao u stripu. Na taj način tekst je i vizualno postao privlačniji djeci koja su već samostalni čitači jer se na ovaj način izbjegla jednoličnost koja upravo početne čitače često odbije od čitanja.

Za kraj jedan od divnih citata, jer nema bolje preporuke od toga:

"- Prvi put vidim zvijezde. Prekrasne su.
- Istina je, ja svake večeri razgovaram s njima. Nekad zvijezde plešu po nebu, čini se kao da padaju, ali ja znam da plešu. I onda zaželim želju.
- Što zaželiš?
- Da svijet bude sretniji.
- Zašto želiš da svijet bude sretniji, zašto ne zaželiš nešto za sebe?
- Ma što će mi, meni je sve što imam baš taman. Treba biti sretan zbog stvari koje imaš, a ne patiti za onim što nemaš."