Cvjetić

TEKST I ILUSTRACIJE: Anna Walker

NAKLADNIK: Školska knjiga

Postoje slikovnice koje su toliko jednostavne, a istovremeno prenose duboke poruke. Slikovnice za koje poželite da ste ih čitali i ranije, a istovremeno ste sigurni da će vam poslužiti i kasnije u životu.

Slikovnice koje zavole i odrasli i djeca.

Cvjetić je upravo takva slikovnica.

Jednostavan tekst, sastavljen od kratkih rečenica, a istovremeno duboke poruke o važnosti prirode, o životnim promjenama, usamljenosti, privikavanju, pronalasku sreće... Pronalasku sreće u suživotu s prirodom... čak i ako živite u gradu.

Kad sam je prvi put uzela u ruku pomislila sam da je zbilja šteta što nije bila izdana u vrijeme kad smo se selili u ovaj stan. Jer je tako lijepo prikazana zakrčenost kutijama, faza selidbe koja nije ugodna ni za djecu ni za roditelje. 

"Mara je bila umorna od svih tih kutija."

I ja sam bila, u moja djeca su bila... Ako se ikada ponovno nađemo u takvoj situaciji, zasigurno ću ih bolje pokušati pripremiti uz čitanje ove slikovnice. 

Priča je ovo o djevojčici Mari koje se sa svojim roditeljima preselila iz sela u grad. Majka joj je obećala da će sa sobom moći ponijeti vrt, ali za njega u gradu nije bilo mjesta. Djevojčici je jako nedostajala priroda, odnosno prijašnji način života. 

Jednog dana djevojčica je kroz prozor u daljini ugledala park, odnosno prostor s drvećem i ljuljačkama. Uzbuđeno se s majkom uputila do tog mjesta. 

Ali pronašla je park pun kamenčića i praznih stolica. 

Zar ne opisuje ova situacija našu surovu realnost? Sve manje djece svoje slobodno vrijeme provodi vani, u parkovima, u šumama, u prirodi. U zajedničkoj igri, maštanju, igranju uloga, kao i svakojakim fizičkim aktivnostima. Već dugo nisam vidjela dijete koje se penje na stablo, a sve češće viđam djecu koja čak i kad su vani svoje slobodno vrijeme provode na mobitelu. Sve više viđam roditelje koji u parku slijede svoju djecu istovremeno tipkajući po mobitelu. 

Ipak, ova slikovnica ima sretan i poticajan kraj. Naime, djevojčica je ugledala ptičicu koju je odlučila slijediti. Ptičicu koja joj je otkrila zelenu oazu usred visokih zgrada i užurbanih ulica.

Od tamo je uzela jedan cvjetić, koji je zatim posadila kod kuće. I malo po malo sadeći biljku po biljku zajedno s ostalom djecom stvorila je svoj vlastiti vrt, svoju zelenu oazu sreće i zadovoljstva. 

Kada ste zadnji put posadili biljku sa svojim djetetom? Nije li ovo doba godine idealno za to? Bacimo se na posao!